Sam u selu, treba put i ženu

Dominko Gavrić iz Kovačića kod Novoga Travnika živi sam u selu. Put do njegove kuće je u jako lošem stanju a treba mu i žena koja bi mu pomagala oko tridesetak koza. Dominko je neobičan i po tome što potrebitim besplatno daje kozje mlijeko. Nikome nije ni jednu marku naplatio, pogotovo ako je u pitanju bolesnik. Kada je zima, teško mu je do Novoga Travnika da kupi namirnice ili žito za stoku. Najviše mu pomažu Bosnići, susjedi iz obližnjeg sela. -Prošle godine negdje u ovo vrijeme, vukovi su mi zaklali dvadeset šest koza. Gotovo sve su bile "sjajne". Teško se borim sa divljim životinjama. Kada gonim koze na ispašu uz njih ide i šest pasa. Nikada više divljih životinja nije bilo u ovome kraju. Kada je riječ o putu kojim dolazim kući, težak je i blatnjav. Često i neprohodan pa moram pješačiti kilometar i na sebi donositi hranu za životinje. Ako se razbolim također ne mogu otići doktoru. Moraju doći moji prijatelji Bosnići iz susjednoga sela. Treba mi žena, ali i ja se ponekad zapitam tko će ovdje doći živjeti? Četiri godine sam živio bez struje. Tri godine pod pločom jer je kuća bila sva porušena. Vratio sam se na svoje i ne mislim više nigdje odlaziti", govori Dominko za Flash.ba, i poklanja nam jedan dimljeni kozji sir iz svoje radionice. Više o ovome povratniku u Kovačiće kod Novoga Travnika pogledajte u video priči. Tekst i foto: Srećko Stipović